KAKO JE TRAMP NAPADOM NA IRAN UZDRMAO TEMELJE OSOVINE KINA-RUSIJA: Analiza Darka Obradovića za Kurir "Baca RUKAVICU U LICE bez da to javno izgovara" (FOTO)
Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu napisao je za Kurir tekst o ratu koji SAD i Izrael vode protiv Irana i posledicama po osovinu Kina-Rusija.
Analizu o najnovijem sukobu koji je počeo u subotu donosimo ovde u celini:
Islamska republika Iran jedan je od onih subjekata koji se mogu sa pravom smatrati geopolitičkim čvorištem na kome se odmeravaju snage.
Iran je svoju islamsku revoluciju započeo sa pozicija - ni istok, ni zapad.
Ta pozicija se vremenom pretvorila u izvor sveprisutnog bezbednosnog ugrožavanja koje nije neutralno već jasno ideološki svrstano na strani američkih izazivača.
Tokom ranijih godina zapadna geopolitička teorija skovala je skraćenicu KRINK- Kina, Rusija, Iran i Severna Koreja.
Iran nije uspeo da održi svoju poziciju neutralnog globalnog i regionalnog igrača.
Svojom doktrinom „izvoza" islamske revolucije stvorio je neprijatelje, a pomirio rivale.
Finansiranjem i organizovanjem terorističkih organizacija koje se vode političkom zloupotrebom islama vrlo brzo je stvorio regionalni konsenzus protiv sebe.
Dugo je regionalna osovina koju predvodi Iran nametala bezbednosnu dinamiku Zapadu što su strateški koristile Rusija i Kina.
Al Kaida je nakon formalnog uništenja nastavila da postoji u Iranu.
U geopolitičkoj slagalici Iran je predstavljao energetsku bazu BRIKS-a odnosno NR Kine.
Koliko je islamska revolucija neuspešan poduhvat pokazuju ekonomski rezultati.
Iranske rezerve nafte na svetu se rangiraju na trećem mestu, dok zauzima drugo mesto prema rezervama prirodnog gasa. Iranska ekonomija je skoro duplo manjeg obima od Poljske.
Po svim parametrima Iran predstavlja neuspešnu državu.
Umesto da se razvija Iran je odabrao konfrontaciju i postao je pion u geopolitičkim igrama Rusije.
Istini za volju Rusija je povoljno trgovala iranskim nuklearnim programom čime je čuvala svoju međunarodnu poziciju.
Kina je postala korisnik 90% iranskog naftnog izvoza.
Svi oni su profitirali od izolovanog, agresivnog i sankcionisanog Irana.
Međunarodne sankcije su od Irana napravile izvor jeftinih energenata za Kinu.
Geopolitička slagalica dobija potpuno drugačiji oblik kada se analitički zaključi kome je trebao ovakav Iran i jeftina iranska nafta.
Samo takav Iran je mogao biti poželjan partner.
Haos koji stvaraju kinetička dejstva u potpuno drugi plan je bacio činjenicu da su Rusija, Kina i Iran imali sveobuhvatan strateški pakt potpisan januara 2026.godine.
Ovakva partnerstva dokazala su se kao vrlo porozne garancije.
Ugledni stratezi decenijama upozoravaju da su sporazumi sa Rusijom i Kinom partnerstva bez suštine.
Više decenija dug obaveštajni ciklus protiv Irana pretvorio se u obaveštajnu mrežu koja je u potpunosti paralisala bezbednosni aparat države.
Operacija „Ponoćni malj" od prošlog juna bila je jasan signal da bezbednosne službe Irana ne mogu sprečiti strateško iznenađenje.
A uloga svake službe bezbednosti je upravo onemogućavanje strateškog iznenađenja.
Odluka Irana da na kineskoj tehnologiji zasniva svoju sajber bezbednost koštala je i samog vrhovnog ajatolaha života.
Iran nije odnos Amerike protiv Kine već jedan od glavnih geopolitičkih poligona na kojima se definiše globalna moć.
Sve što je Iran imao od ruskih i kineskih najsavremenijih sistema nije ispunilo svoja očekivanja.
Ko je mogao da se nada da Iran neće oboriti nijedan avion, već da će to biti zasluga nespretnjakovića iz Kuvajta.
U sledećoj fazi za očekivati je izbijanje unutrašnjeg konflikta, pa i građanskog rata u Iranu.
Dakle sirijski i libijski scenario kuca na vrata.
Formiranje Kurdistana čini se verovatnijim nego ranije.
Uz podršku iz vazduha organizovani ustanici lako mogu formirati slobodne zone od gradova i čitavih provincija.
Drugi pravac razvoja događa ide ka tome da Ormuski tesnac postaje američka kapija i zona američke bezbednosne kontrole baš kao i Panamski kanal.
Sa uništenom flotom i raketnim kapacitetima Iran neće biti u poziciji da uslovljava slobodnu plovidbu.
U prilog ovoj tezi ide poslednja u nizu odluka Donalda Trampa kojom se ovlašćuje Razvojna finansijska korporacija (DFC) da obezbedi osiguranje od političkog rizika i garancije za finansijsku bezbednost za morsku plovidbu, naročito u sektoru energetike, za područje Persijskog zaliva.
Uspostaviće se brodske linije dok će američka mornarica pružati zaštitu prilikom plovidbe Ormuskim tesnacom.
Tramp nameće američke bezbednosne garancije.
Ko će ploviti Ormuzom?
Samo oni koji imaju osiguranje vrednog tovara, dok će drugi operateri biti suočeni sa ozbiljnim rizicima i troškovima.
Indirektno ova mera će usmeriti piratstvo i druge bezbednosne pretnje ka kineskim tankerima.
Ili će ti tankeri biti u svoj zoni jer plove bez osiguranja.
Ovo je pravi i merljivi geopolitički efekat trenutnih operacija.
Amerika će držati ključeve kineske energetske bezbednosti.
Predsednik SAD Tramp se čvrsto oslanja na geopolitiku energenata i trgovinskih koridora.
Od početka svog drugog mandata isterao je Kinu iz Panamskog kanala, Venecuele i sada menja podelu karata na Bliskom istoku.
Više nije pitanje da li će budući Iran biti nesvrstan, neutralan, pro-zapadan ili pro-istočan jer će strateški ishod biti američka kapija Ormuskog tesnaca.
Ceo državni vrh Irana je u prvim minutama operacije zbrisan sa lica zemlje. Još jednom su amerikanci nadigrali rusko-kineski bezbednosni kišobran.
Naivno je tvrditi da Iran nije bio korisnik bezbednosnih usluga ovih država.
Od prvog dana agresije na Ukrajinu Iran je stao na rusku stranu kroz aktivnu podršku agresije isporukama municije, dronova Šahed i raketa ruskoj strani.
Iran nije bio neutralan već je bio ključna ruska logistička baza.
Pored toga Iran je bio važan ekonomski koridor za rusko zaobilaženje sankcija i trgovinu sa Globalnim jugom.
Sve to će se u narednih 90 dana bitno promeniti.
Ove promene nisu uslovljene parametrima opstanka ili nestanka trenutne vlasti u Iranu.
Svoj domino efekat ovi procesi imaće na ruske vojne sposobnosti vođenja agresije protiv Ukrajine.
Ruska očigledna ravnodušnost nije ni taktika, ni dogovor sa Aljaske. Rusija više nema kapacitete za globalnu projekciju moći.
Rusija gubi svoja uporišta pod pritiskom i ovo je trend koji će se nastaviti.
Četvrta posledica razvoja događaja po pitanju Irana preseca kineske interese u okviru projekta Puta svile.
Bez kockice koju predstavlja Iran globalni projekat Puta svile je pod rizikom svog kolapsa. Amerika zatvara kineske strateške pravce namećući svoja pravila.
Geopolitika je nastup sile u međunarodnim odnosima.
Predsednik Tramp drži javnu lekciju celom svetu šta znači imati sposobnu, interoperabilnu, tehnološki superiornu armiju.
Tramp u lice baca rukavicu Kini bez da to javno izgovara.
Izrael je još jednom dokazao da njegov koncept isturene odbrane može nadomestiti stratešku asimetriju.
Država sa 9 miliona stanovnika potisnula je „golijata" kakav je Iran.
Ili je možda, sasvim slučajno jedan drugi David, a preziva se Barnea, šef Mosada sa svojom „legijom stranaca" kako je zove, obavio kombinatoriku iz domena filmske fantastike.
(Kurir.rs)